Božo Kijac
SAMO DA ZNAŠ
Berem ti po Podveležju štigliće
Divljakušo jedna
Za tvoje usne
Čapam kumrino grožđe
Blaora mećem u grudi
Plašim te zmijskim svlakom
Berem ti trešnje
Odrinu
Košćele
Kuke
Kupine
I praske
Kradem Jusine kajsije
Za naramak tvoje radosti
I šipke
Karaderviše u Ružnom sokaku jebla svoju mater
I mušmule u Zahumu Kradem
U Glavovića avliji
Tebi
Bezbeli
Jakomeću
I kišobran ti
Ja mrcinjak sinoć ostavio
I molio nebo da još malo kiša pada
Da budemo sami
Pod kišobranom
Dok kiša Onešćukovu
Bitanginu
Gojkovu na Šemovcu
I Stari most
Cijelog novembra plače i pere
Ti meni
Benevreku iz Brankovca
Po komšiji Seji posla kratku poruku:
Ne mogu večeras
Mi nismo iste vjere
U mome oku jedna suza zauvijek osta
Vratih se tužan preko Starog mosta
Ne znam ko ti danas Karaderviše krade i ko ti Štigliće na Busku bere
Ne znam
Majke mi, kakono ti reče:
Mi nismo iste vjere!
……………………………………
(Prvi put pročitano u Starom domu omladine u Mostaru, na sekciji Kluba pisaca Vrelo, novembra 1970. godine. Rekoše, nije ti pjesma nešto. Uz preporuku: Pamet u glavu…)
……………………………………
P.S.
Ni nakon 50 godina ne znam da li mi valja ova pjesma…
BOŽO KIJAC
Naslovni foto
Zo Perlin (Split – Hrvatska)
Predhodni prilog našeg saradnika
1 komentar
Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.