“Modus operandi” za dušu – Krunoslav Mrkoci

Modus operandi” za dušu

Čovjek je tijekom života određen i ograničen, tj. uvjetovan mnogo čime: prostorom u kojem si rođen (nije isto jesi li rođen u npr. Sudanu, Japanu, Britaniji ili u Iranu); vremenom (dobom/epohom) u kojoj živimo; genetikom; obitelji u kojoj smo rođeni (obzirom na socijalne okolnosti ali i  financijske). Dakle, sve nam je praktički izvana, fizički i materijalno, nametnuto. Jedino u čemu imamo slobodu je odabir načina kako prihvaćamo svoje životne okolnosti i kako ih sebi objašnjavamo. Dakle, sloboda je u izboru naše reakcije, i u odabiru u odnosu na ponuđeno. Ali ovih stvari, o tome u čemu je naša sloboda, čovjek postane svjestan tek u zrelijim godinama. I na kraju krajeva, na što se život čovjeka svodi? Svodi se na duljinu trajanja vremena koje svatko od nas osobno ima na raspolaganju, i u načinu kako provodimo svoje vrijeme (jer kako provodiš većinu svog vremena, tako provodiš svoj život). Vrijeme je jedino što čovjek pojedinac zapravo ima. Kad vremena ponestane, gotovo je s avanturom u ovom entitetu, u ovom tijelu.

A u vremenu, čovjek ima svoje doživljaje i iskustva. A doživljaji i iskustva su ono kroz što definiramo sami sebe. Smatram da su upravo doživljaji i iskustva poanta i smisao života u tijelu; dakle, svijest o sebi i o svom postojanju, svijest o prirodi svijeta u kojem svakodnevno živimo. Čovjek treba težiti onom što je dobro i povoljno/ugodno za njega, ali život ne bi trebalo svesti na potragu za trenutcima užitaka. Užitak ne bi trebao biti opsesija i iščekivani trenutak osobnog oslobođenja.

Užitak u životu je rijetkost, i dragocjen je upravo zbog svoje rijetkosti. (Užitak je pravi paradoks: budući da se radi o doživljaju iz sfere ugode, s učestalošću primjenje, opada njegova doživljajna vrijednost, skoro po tržišnom zakonu ponude i potražnje: ono čega ima mnogo, jeftino je i uzima se zdravo za gotovo.)

 Naravno da čovjek osjeća užitak, slično ga osjećaju i druga živa bića. Mačak, kada je gladan i dobije hranu koju voli. Međutim, kod dobrog dijela ljudi, kod većine rekao bih, razvija se posebno usmjerenje baš za tim trenutcima u danu, u tjednu, ciljano, kada će oni opet osjetiti taj užitak. Ljudi tako postaju lovci na užitak, a sve ostalo odrađuju usputno u iščekivanju tog užitka. A znamo da ono što često prakticiramo i od čega unaprijed imamo određena očekivanja, s vremenom postane isprano, izblijedjelo. Ni na kraj pameti mi nije da bih zabranjivao nekome njegove užitke (ukoliko nisu sadistički) ili osuđivao. Govorim sasvim iz vlastitog iskustva jer sam i ja jedno vrijeme upao u takve obrasce čovjeka koji se raduje užitcima, i život dijeli na užitke i na ono usputno što se odrađuje. Shvatio sam da je takva polarizacija života pomalo bijedna i besmislena, pa sam zauzeo stav da nije dobro biti “lovac na užitke”. Užitci su najbolji kada se dogode slučajno, usputno i spontano. Oni planirani, rijetko kada ispune očekivanja.

Ono što je najpovoljnije u svakom pogledu za čovjeka, je pravovremena promjena. Promjene ne moraju biti naizgled velike niti na velikom prostoru. Čovjek uspostavlja ritam promjena na svom dnevnom planu djelovanja. Čak i unutar odabranog načina života, potrebno je uspostaviti dinamiku promjena. Ono što je samo jedno i jednolično, iscrpljuje se samo u sebi.

Danas su mnogi ljudi robovi. Sigurnost i misao na budućnost prisiljava čovjeka na ropstvo. Nužnost i strah prisiljavaju čovjeka na ropstvo. Najveći su robovi oni ljudi koji se boje i žive u strahu.

A opet: što god mislili, čega god se bojali, što god radili i poduzimali, koliko se god naprezali i trudili u životu, na kraju sve završi isto: smrću. Čega se imamo bojati, kad na kraju svi ionako umremo? Smrt je neizbježna. No, do tada treba naći neki “modus operandi”  s kojim ćemo biti osobno zadovoljni i ispuniti čežnje i želje, ne našeg spekulativnog uma (koji kalkulira i skakuće poput majmuna s ideje na ideju), nego čežnje i želje naše individualne unutrašnjosti, popularno poznate kao “duša čovjeka.

Krunoslav Mrkoci

Ilustracija Saša Montiljo,

slikar i umetnički fotograf iz Beograda

PREDHODNI TEKST ISTOG AUTORA

Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.