Umovanje (3) – Zdravko Krulj

Vizuelno sanjarenje uz muziku Ryuichi Sakamoto – andata (from async album)

Insomnia

Nije potez boje na platnu sam po sebi vrijedost djela već onaj rezonatni spektar koji je poslat sa te površine i kroz šupljinu zjenice oka ušao u naš unutrašnji svemir i obogatio ga rapsodijom osjećaja. Kad prsti muzičara prelete po zategnutim žicama, nisu nam one važne, već prazan prostor izmeđju njih koji dopušta da raskošna paleta tonova odleti. Stvorena trzajem ,osvaja prazninu i dopire do nas. Tišina , tj. pauza u između dva odsvirana tona se izjednačava sa značajem tonova u muzičkom sanjarenju. Ona postaje ravnopravni učesnik opšteg dojma i postaje instrumnet akcentriranja pojedinih djelova muzičkog djela. Na platnu se pogledom svira po oslikanim žicama stvorenih skupom prirodnih ili vještačkih trepavica osuzenih bojom. Trag njihov nam stvara iluziju kolorističke rapsodije, nekad raskošne, nekad suzdržane u rasponu i zvučnosti. Ta melodija se sluša očima, guta zjenicom, doživljava dušom, grudima, otvorenog srca. Budi u nama ono malo preostale duše sposobne da doživi, da osjeti, da razumije vibraciju vizuelne melodije. Možda ćemo jednog dana zatvorenih očiju a otvorenog srca jasnije vidjeti , čuti i potpunije doživjeti vizuelnu melodiju sa slikarskog platna.

POSTDAROVNI ODJECI: …Pa eto nisam… Iz zaborava istrgoh tiho izrečenu zakanu da ću ti posvetiti knjigu bez stranica, prazninu između dva dlana, u kojoj možeš naći koju god pjesmu ili priču zaželiš…i baš ta misaona igrarija , koju ti duša isčekuje a oči traže, pojaviće se iskopana iz tamne sjene ove neispisane knjige…al , ostade neprepoznata beskrajna mogućnost rađanja , stvaranja, umetanja riječi, rečenica, stihova neograniičenih slovnim oznakama na zarobljenoj prazninini…Očekivah osmijeh a dobih podsmijeh, mala razlika u ispisu slova al’ ogromna u značenju… Nisi romanitčan!…Pa eto nisam…

Tekst i slike

Zdravko Krulj

.

Od istog autora