3 pesme – Nives Franić

SVE NA KRAJU ZAVRŠI U JEZIKU

Sve na kraju završi u jeziku.

Ma kako nedozrelo,

ma kako okljaštreno,

ma kako počašćeno

nedužnosti prešućivanja.

Ma kako zavodnički

interpunkcija vapila:

sve na kraju završi u riječi –

grafičkom tragu na papiru;

suhoći koja posisa sva sabiranja

i nadanja,

nujna propinjanja

nemogućih zbližavanja.

Sva duhovna raštimanost

nađe neku iscrtanost.

Pratiš li je?

Sva gustoća ubode neku riječ.

Kao i ravnodušnost.

Hoćeš li je prepoznati?

Hoće li je drugi zaliječiti?

Što mi jezik može pružiti

ako ga ja ne nahranim?

Kao i tebe,

ljubavi moja.

NAŠA STAZA

Na stazi

poslije nas,

utabanoj

zajedničkim nadanjima,

ostali su

kao pali vojnici

svi nadobudni sudionici:

radost,

povjerenje,

nježnost,

sigurnost,

ispunjenje,

uzbuđenje,

voljenje,

svrhovitost,

samo naš jezik,

stan kao dom,

male igre,

slatke nagrade,

kompromisna ugađanja,

mirna srastanja,

toliko knjiga,

toliko pjesama…

Neke su utješne:

nema čovjeka

koji se ne može preživjeti,

kuražno objavljuju.

Izdašno opremljena promašajima,

osvrćem se

nad grobljem vlastitih uvjerenja i želja,

i bez imalo opreza pitam:

naraste li u braku išta osim djece?

BUNTOVNIŠTVO NESIGURNOSTI

Nikada dovoljno vjerom potopljena

moja je nesigurnost

pasijska zamka:

čvrsto baždarena na mnogoznačnosti.

U potihom izdavanju

tvrdih srastanja,

podrazumijevanja

konačnih zadavanja…

održava se

ono tanašno buntovništvo.

Moje kolebljive trotočke

tuđa dalekovidnost,

spaja u jednu –

uvjerenu konačnost.

No trajno mi lojalna aporija

truni okoštavanje

i nosi olakšanje:

ostavlja me najsigurnijom

u vlastitu nesigurnost.

Ilustovano fotografijama, čiji je autor

Mario Beganović,umetnički fotograf, Zagreb.

Nives Franić (rođena u Dubrovniku, živi i radi u Puli), za sebe kaže: Školovala se redovno i poslušno, s neočekivanim obratima: iz matematičke gimnazije, na studij filozofije i indologije. Nakon završetka, knjižnica se činila idealno mjesto za knjišku glad i životne nužnosti. U njoj je i danas. Više misli nego što piše. Više osjeća nego što pokaže. Više živi nego što godina ima. Suvišak pohranjuje u pjesmama. Sve ostalo dijeli s dobrim ljudima i dobrim knjigama.

Ovako samo mi sagledavamo