Žrtva je odricanje od jednog dobra koje je čovjeku jako dragocjeno.Čovjeku je život najveće i najdragocjenije dobro, on će uraditi sve da izmiri želje Bogova .
Žrtva koja se prinosi Bogu zapravo je zahvalnost čovjekova za svu sreću koju ima i da bi uklonio sve nesreće koje ima, svejedno da li su one stvarne, ili se naslućuju.To je neka vrsta ,,izmirenja,, sa Bogom odnosno sa samim sobom.
Čovjek se miri sa bogovima jer se plaši .Od njih mu zavisi sva sreća i nesreća, tako da ublažavanje ljutnje bogova ne znači ništa nego li otkloniti sopstvenu nesreću i steći sve blagodeti života.
Mo “Žrtvenik” je pijetao koji me je čekao u dvorištu, privezan kanapom za jedno drvo. Vezala ga je majka , čvrsto, da ne pobjegne. Dobio sam sina, lijepog zdravog sina, i da bi mu obezbijedio srećan i dug život ,bilo je potrebno da pijetlu odsječem glavu ,da ga žrtvujem.
Osjećao sam njegov strah kao svoj. U tim trenucima ja sam bio on. Išao sam sam sa sjekirom u ruci zapravo da ubijem sebe. Otimali smo se u strahu, ja protiv sebe.
Prolazile su mi slike u glavi. o budućoj nesreći ako ne ubijem pijetla. Žrtva za Život.
Ja sam oslobodio sebe, oslobodio sam… Žrtvenika… a u glavi mi je i dalje nekakva vrsta nelagode zbog toga, jesam li zaista slobodan…
tekst koji je pobudio posebnu pažnju
1 komentar
Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.