Boris Vujovich Abstract Art. Slede kontakti putem mejla, sajta, telefona…
Tako piše na društvenim mrežama o našem sagovorniku. Odmah se može reći kako Gospodin Vujović živi “Američki San”. Ostvario se kao umetnik tamo gde je konkurencija bila najveća.

I dodali bismo onu staru izreku, koja je postala aksiom: Najveća je umetnost od svog života napraviti umetničko delo. Tvrdimo da je našem sagovorniku i to uspelo. U razgovoru sa njim, pokušaćemo da dokažemo tu tvrdnju.
Neka ovde počne ova priča.
Borise, kročili ste na tlo Amerike u godinama kada se tvrdilo da u New Yorku živi preko 100.000 slikara. Koji je osećaj umetnika punog energije želje za dokazivanjem kada iz jedne veoma stabilne države po imenu Jugoslavije, preleti Atlantic dođe u sredinu u koju se na ista vrata ulazi i u raj i u pakao.
Sudbina me je dovela u Sjedinjene Države. Želeo sam da putujem svetom.
Neki iz moje porodice su se preselili u Sjedinjene Države i pridružio sam im se kasnije. Bila je to drugačija kultura i trebalo mi je vremena da se prilagodim. Bio sam pun radoznalosti i putovao po različitim državama. Moja motivacija da stvaram umetnost bilo je čisto uživanje. Nisam se fokusirao na konkurenciju. Usredsredio sam se na emocionalni izraz kroz svoju umetnost.

Da parafraziramo prve Tolstojeve rečenice iz Ane Karenjine: Sve priče uspešnih slikara su slične, ali nema dve ni po čemu iste. Veoma brzo ste postali neko sa imenom i prezimenom u umetničkom svetu.
Krajem devedesetih godina otvorio sam galeriju u Allentown, NJ. Kriza 2011. bila je očajna za sve umetnike. Posle mnogih odlaganja u životu, ponovo sam počeo da stvaram umetnost, jer mi je donela radost. Posle operacije na srcu, 2019. godine, supruga me je inspirisala da ponovo počnem da slikam. Slikanje je postalo moja terapija.

Vašu biografiju ne krase samo podaci o uspešnosti u slikarstvu, već i činjenice da ste pomagali brojnim umetnicima, početnicima. Da li smatrate kako se to pokazalo u kasnijem delu Vašeg života, kroz izreku iz Vašeg rodnog kraja: Bog sve gleda!
Familija me je naučila da se prema drugima odnosim ljubazno. Da se ophodim prema drugima onako kako bih želeo da se prema meni ponašaju. U početku mi nije bila pružena prilika da svoju umetnost pokažem u galerijama. Kada sam otvorio svoju galeriju, odlučio sam da pružim priliku drugim umetnicima.

Potičete iz sredine gde se na prvom mestu ceni poštenje, a potom je obaveza svakoga da, ne samo ne zaboravi, već poštuje svoje pretke i korene. Koliko ima nostalgije za rodnim krajem kod jednog umetnika?
Moja domovina je uvek u mom srcu. Moja vera je moj temelj. Verujem da me je Bog vodio kroz život i da mi je inspiracija.

Bio je to Boris Vujović, umetnik sa naših prostora koji je ostvario svoj američki san.
Intervju sa uspešnom slikarkom

postiže internacionalne uspehe.
1 komentar
Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.