KLONOVI
Logika je najbolje oružje protiv neznanja. Logika osigurava ispravan uvid i dobro procjenu. Bez logike smo bića lišena uma. A toliko toga se danas radi bez logike. Ljudi se pouzdaju u date i zadane konstrukcije bez da o njima promisle. Isto tako, masovno se stvari percipiraju bez istinskog sagledavanja. Logika jamči savladavanje prepreka i suočavanje s izazovom. No logika, sama po sebi nije dovoljna. Važniji element od logike je intuicija. Ona se ne može „izoštriti“, može se samo probuditi. Ali za to je potreban rad. Ljudi bježe od svojih alata spoznaje i vrlo rado vole zaglibiti u zamršenim pojmovima bez analize i koncepcije. Promatram ljude od djetinjstva i uvijek sam primjećivao da im nešto fali. Odnosno uvijek sam uviđao da se oni povode za jednoličnim i standardiziranim obrascima ponašanja i percipiranja, te da u globalu svi liče na jednu identičnu ovcu. Rijetko tko, ali zaista rijetko, bi iskočio iz zadane sheme. Većina je uvijek doslovno odrađivale zapise uniformirane doktrine. Uviđao sam da im nedostaju alati za vlastito spoznavanje. Svi su se oslanjali na druge, nitko ništa nije samostalno poduzimao, bez odobrenja i pohvale okoline. Nitko nije imao muda krojiti po svome. No razlog za to ležao je u tome što oni nisu bili kapacitirani za korištenje svih potencijala svog uma. Nedostalo im je motivacije za istraživanjem onog zagonetnog i misterioznog. Svi su srljali u već iskušane stvari, a nitko nije zastao i pitao se zašto nešto poduzima. Ja se nikad nisam uklapao u nikakve okvire. Uvijek sam bio stranac. A ljudi su trčali za statusom, dojmom i pažnjom. Oni su sve krojili kroz tuđe projekcije. Nisu se mogli ni u zrcalo pogledati, bez da pomisle što o tome misle drugi. Sve se je usklađivalo sa „prihvatljivim“ načinom artikulacije. Sve uloge koje su se mogle igrati bile su predodređene i strogo definirane. Svatko je rado ulazio u kalup i kroz njega se „dokazivao“. Time zapravo ništa nije činio, a toga nije bio ni svjestan. Smatrao je da ostvaruje svoju „zadaću“. Obitelj, škola i okolina su ga potpuno oblikovali i skrojili po zadanoj i neupitnoj mjeri. Strah je osiguravao da se držiš zadanih načela. Svugdje su bile ispisane zabrane i upozorenja. Onaj tko je to prividno kršio, samo je površinski izražavao revolt koji nije imao snagu dubine i koji je isto tako, brzinski nestao i izgubio se iz vida. Na taj način svi su se prije ili kasnije, stapali s masom. Postali su sastavni dio jednadžbe. Uživali su u istim riječima, istim uvidima i istim procjenama. Svatko tko bi slučajno izrekao nešto alternativno, navukao bi na sebe sumnju i vjerojatno prezir. Ljudi nisu voljeli diferencijaciju. Htjeli su da svi liče na njih, i da oni liče na sve. Svatko tko bi na neki način ispadao iz diskursa, označavao se je kao nepoželjan. Na taj način od malih nogu se je njegovala cenzura i autocenzura. Svi su se prilagođavali i uniformirali. Nikome nije padalo na pamet da zakorači na drugu stranu. Svi su bespogovorno slijedili zadane i diktirane uvjete egzistencije. Ako to nije dokaz totalitarne distopije, ne znam što je. Svaki uzrok određenog disbalansa, kuršlusa ili meteža izvire iz programiranih ćelija koje se svima nasilno ugrađuju u svijest. To se ne čini mehanički, već suptilno, malo po malo, oduzimajući tako ljudima spoznajne i kritičke alate. Zbog toga ljudi žive bez logike i intuicije; jer nikada nisu naišli na nešto što je trebalo proučiti i vlastitim nadahnućem shvatiti. Jednostavno je izolacija prejaka. Nikom se ne dopušta vlastiti izričaj. Sve što formalno postoji samo je maska propagande. Zbog toga su svi stopljeni u istom ambijentu, s neznatnim varijacijama, iz kojih ništa ne proizlazi i od kojih se ništa ne može očekivati.
Džon J. Alta
Od isto autora u P.U.M magazinu
2 komentara
Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.