Kad se s nekim duže vremena ne vidiš, ide obavezno pitanje: Kako živiš? Kako si to postigao? Kako si uspio? A, kako je ko uspio – to najbolje znaju oni koji nisu uspjeli. Sudbina neuspjelih je strašna. Oni znaju sve puteve do uspjeha, a nemaju hrabrosti da se odluče ni za jedan. Oni bespomoćno gledaju kako drugi uspijevaju na najprovidnije načine.
Većina se snalazi i obmanjuje. Neko preko žena. Neko demagogijom. Neko napada vlast, jer vrlo dobro zna da mu se to u tom trenutku najviše isplati.
Da nepravda bude veća, kad neko od onih koji nisu uspjeli pokuša da se proslavi, brzo ga otkriju i kompromituju. Neuspjeli nemaju sreće. Toliko su pošteni da se svaki takav pokušaj vidi. Tamo gde su svi pobijedili, oni pretrpe poraz. Način koji je uvijek prolazio, kad ga neko od njih upotrijebi – ne prođe! Ne uspijevaju oni kojima je do uspjeha najviše stalo. Uspijevaju oni kojima nije ni do čega. Oni koji za svoj uspjeh nemaju nikakvih zasluga i koji su uspjeli isključivo zahvaljujući drugima. Niko od onih koji su uspjeli nema ubjedljivijih dokaza da je uspio s pravom. Tako se ljudi počinju dijeliti na one koji su uspjeli, i one koji nisu. Oni koji su uspjeli su hohštapleri, a oni koji nisu uspjeli su pošteni, neshvaćeni, naivni, žrtve.
To su nerješive nepravde. Ali borba sa nepravdom baš tu i počinje.
Postoji sumnja da je svaka lijepa žena bludnica.
Da je svaki uspio pisac plagijator.
Da je svaki slobodouman čovjek plaćeni provokator i špijun.
Da je svaka biografija ljepši dio prave biografije.
Da je svaki rezultat namješten.
Da je svaki slučaj režiran.
I, zaista, talentovan pisac nema nikakvog pravog objašnjenja, nikakvih zasluga za svoj uspjeh.
Lijepe žene su takođe nezasluženo lijepe. One ništa nisu uložile u sopstvenu ljepotu.
Srećan čovjek ne može da objasni prave razloge svoje sreće.
Oni su nedužni za svoje uspjehe. U tom smislu oni ih ne zaslužuju. Sve što su oni postigli, mogao je postići i neko drugi, da je slučajno bio talentovan i lijep.
Uspjeh je bijedna slučajnost. Zec jeste brz, ali bi bio bijedan svaki pokušaj zeca da sebi pripiše zasluge za svoju brzinu.
Uspjeh je jedna od najtežih nepravdi prema drugima.
Umjesto da se stide, uspjeli se ponose.
Oni, čak, protiv svake logike, tvrde:
Lako je biti siromašan i proleter.
Lako je biti nijem i ćutljiv.
Lako je biti ružan i nevin.
Lako je biti star i uzdržan.
Lako je biti netalentovan i skroman.
Lako je biti ono što je jedino moguće biti.
Cicija i dijetalac.
Konj i vegetarijanac.
Samoubica i hrabar.
Bez posla i gladan.
Crnac i protiv rasne diskriminacije.
To je bijedan odgovor onih koji su uspjeli. Oni se bez mjere služe talentom, duhom, inteligencijom, slobodom i hrabrošću. Povezali su se među sobom. Lijepe žene traže bogate glumce, biznismene, talentovane pisce, svaki dobar fudbaler – veliki klub. Oni nemaju srca, uzimaju sve što im pripada.
Na tu tiraniju treba odgovoriti drugom. Ljepotice treba proglasiti bludnicama, talentovane pisce plagijatorima, a slobodne građane špijunima. Treba lagati, namještati, izmišljati, proturati, dodavati, dosoljavati. To nije sve što glupaci mogu učiniti protiv pametnih. Nije, kad ti kažem!
Božo Kijac
Predhodni tekst našeg saradnika
3 komentara
Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.