Treća….. (ne)sreća

TURANDOT  TREĆI  PUT

ili

NAŠA POSLA

ili

KUD KOJI, (NE)MILI MOJI

SABERITE SE !!!!!

Za premijeru sam napisala kako “nema dlake u jajetu”.

Sinoć….. Jaje u “Žbunu”, ili…. Hitno potreban tretman protagonista, a i odgovornih za iste …. u svakom smislu….

Stara izreka “treća sreća” u “slučaju Turandot treći put”  NE VAŽI.

Kakva sreća???? To je bilo sve sem sreće i dobre predstave.

Tako brz sunovrat, od jedne premijere koja je bila dobra I NE TAKO DAVNO, 23.12.2022, znači pre manje od mesec dana… skoro nisam doživela.

PRAVO U METU !!!!!

Orkestar u ludilu raspadanja, falševa, nekog pokušaja sviranja. Hor, sačuvaj me, Bože, njih od sinoć, solisti tu i tamo, dirigent liči na “pokojnika”… valjda mu se sve smučilo, pa šta?

A publici se nije smučilo da svašta slušaju, za svoje pare? Ili vole da se muče, ne znam. Ja ne mogu više.

Na žalost, posle sinoćne predstave, slika koju sam imala sa premijere mi se prilično iskrivila. Ko je zaslužan? Protagonisti u rasulu.

Rekoh o orkestru i horu…. Samo ne kapiram kako je moguće da se tako brzo srozaju, raspadnu i budu užasno loši. Zaboravili upade, tekst, note, režiju? Umesto da svaka predstava bude sve bolja, jer su uigrani…. oni odoše nizbrdo. Dok se ne poprave, a pitanje je da li će, nema me na ovoj predstavi više… sem ako ne dođe neki gost… a i to je pitanje ko i u kojoj kombinaciji.

Režija….. počeh da razmišljam….. zapravo, na sceni se NIŠTA ne dešava….. svi su statični i nezanimljivi. Bar da pevaju, ali, avaj, nismo to sinoć čuli.

Dakle….. kakva god da je publlika ( a sala je bila krcata, divan osećaj), ipak po nešto prepozna. O tome, na kraju teksta.

Turandot, Ana Rupčić… zbog nje sam sinoć otišla na predstavu.

Volim njen glas. Ali nije Turandot. Iako je na početku bila prilično loša, posle se raspevala do kraja njenih mogućnosti. I  bilo je pristojno, po meni. Ali…. Njen glas nema snagu jedne ohole princeze, hladne, stroge, nemilosrdne….. više je Toska ili Leonora (Moć Sudbine, ili nešto na tu temu)….. lično meni… bila je bleda uloga. Ana ume da glumi, voli scenu…. Ova uloga je statična, ne leži joj.

Princ Kalaf, Dušan Plazinić. DOKLE BRE ???????? Kakv BRE princ…. Pa on kao da je na pogubljenju već,  jedva stoji na sceni,  zanemoćao, tu i tamo se pomakne….. kakv princ, zavodnik, lik lud od ljubavi, spreman na sve…. Ahahahahha, jao meni…..

Kaže mi jedna prijateljica, koja nije bila na predstavi, ali veoma dobro  zna kako ON “peva”…., budi nekako sažaljiva i tužna što tako peva, nemoj ga kuditi, nije kriv, trudi se.   Jel???? Nije kriv što nas muči svojim NE PEVANJEM, NE GLUMOM, NE GLASOM….  A može da prima platu i daje intervju da je “na vrhuncu pevačke zrelosti”…. Kako da ne. Jeste na vrhuncu, ali bezobrazluka što misli da može da peva, na vrhuncu rikanja, stenjanja i sramote.  I….????? Posle čuvene arije “Nesun Dorma”… dirigent brže bolje nastavlja predstavu, niko nije ni pomislio na aplauz…. I šta je doziveo na kraju predstave??? Da mu publika, PRVI PUT, viče UA, BU…. Ne pojedinci, već pola sale. Jel Uprava to čula?  Čuj, trudi se… a može i da se ne trudi, to mu je uobičajeno stanje… pa aman ljudi, to je POSAO….lep, umetnički, za doživljaj lepote…. To je isto, da isto, kao kada bi se hirurg  jedan dan trudio, pa operisao   pacijente kako treba, ali drugi se ne trudi, pa ništa, neka crknu, mrzi me da operišem. Grubo poređenje, ali tako je….

I opet će da nam peva, ubrzo. Uh,  pa kako vas BRE UPRAVO, nije sramota. Znate vi vrlo dobro da, u svetu, kad neko bude izviždan i osramoćen, neko vreme ne peva, dok se ne sabere. Ovaj “pevač” može da sabere samo sebe, i ode malo na duži odmor. Da nas ne muči, jer “moramo” da ga slušamo zbog drugih koje volimo i koji pevaju. Sramota. Sramota. Ovakvi potezi, mešanje dobrih i loših me podseća na  “ Savić Rules”…. Ostaci valjda, neka nostalgija za prethodnikom…. Uzas. A VI NAM GA OPET GURATE. Rebus:   Zašto????

Liu, Aleksandra Stamenković…. Šta da kažem….. Onako, trudila se veoma, ali je to nedovoljno za jednu ovakvu ulogu.

Timur, Ivan Tomašev….. volimo da ga čujemo i gledamo. Taj divan baršunasti, mekan bas…. Baš mi je prijao…. Bravo.

Ping, Pang, Pong (Milan Obradović, Mladen Prodan, Siniša Radin)  ….. sinoć pevački bolji nego na premijeri gde je bila druga postava, ali ni blizu glumački kao sa premijere. Ipak, bolje je da nam lepo pevaju, nego….

Balerina, duša princeze Lou-Ling, Olga Olćan….. dobra, ali mi se više svidela M.J.D sa premijere.

I tako dođosmo do kraja. Bilo mi je dosadno, umorili su me, nekako su se svi mučili, ceo ansambl. Kakva je to predstava koja nema aplauze na sceni posle čuvenih arija i dueta? Nikakva.

I taman sam pomislila, nema više iznenađenja, kad….

Solisti izlaze na scenu, poklanjaju se, dobijaju aplauze. Normalno stanje. Ping, Pang Pong, najveći aplauz. Liu, sličan, Timur isto tako, Kalaf  IZVIŽDAN,  konačno, i Turandot…. Jedan mlak i bled aplauz, za pevača dovoljno da se pokloni  i skloni, a ona stoji na sceni pet minuta, klanja se, zahvaljuje publici, ali nikako da se okrene i ode, sve dok aplauz nije skoro prestao. Čuli li ste ikada za tako nešto, za takav blam?

Padam u očaj zbog narednih predstava. Imajte milosti, publika NEĆE da sluša Plazinića. Oslušnite malo komentare, pogledajte zašto vam se ta ista publika osipa na svakoj pauzi. Niko ne želi da se muči za svoj novac, jer imamo mačku u džaku, tj, …. Dosta od mene. Iznervirana sam.

21.01.2023.

Laura Miletić

Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.