GRADITELJ
Prvo sam iskopao temelje
zemlja je bila vlažna i meka, spremna da se poda
a ja sam uronio ruke do laktova, zaprljao dlanove
kroz prste osjetio svaki kamenčić, centimetar kože podate
–
Na temelju od želje i pitanja
udario sam potpornje
uz tvoja bedra uz prepone
satkane od najčvršćih slova
tvorile su prve riječi
one magične
svaku sam brižno zalijepio usnama
oblijepio te cijelu
zastao kraj srca
prekinuo radove
i plakao cijelo stoljeće
od sreće, kad sam čuo da kuca
pa čekao prvo, stvarno proljeće
–
Da ti udahnem dušu
kroz kapke spuštene
pa da bdijem sve vrijeme sporo
okrenem sve krugove
dok otvoriš oči
pa me drugi put pogledaš
ako prvi nije dovoljno
da me zavoliš trenutno
–
Gradio sam te maštom, snovima
svim srcem, umom i dušom nestalnom
prožet samo čistom namjerom
pa te puštam sada
dajem ti volju slobodnu
leti malo
pa se tvorcu vrati iskreno
ili odleti, možda te negdje čeka
nešto drugo, tebi posebno
–
Ja ću okrenuti svemir unazad
slagat ću te opet iznova
i iznova
dok se ne uklopi
svaka cigla zajedničkog udaha
korijen je dubok
naših maslina
temelj od tvrdog kamena
tvoje su ruke čvrsto oko zidova
držiš me, gradiš mene u tebi
naš čvrsti dom
u vrhu zjenice
prolaznog univerzuma…
Mate Nav Kovačević je slikar i pesnik iz Splita.
Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.