Umovanje – Zdravko Krulj

„Plavo oko“, 30 X 30 cm. Akril na platnu.

PLAVO OKO

Svi su naši putevi jednosmjerni… niko se sa njih nije vratio, koliko god taj put bio dugačak ili kratak …u kilometrima i u vremenu… uvijek se vrati neko drugi…drugačiji od onog koji je krenuo na taj put…bogatiji ili siromašniji .. sa novm iskustvom koje je u većoj ili manjoj mjeri uticao da nestane ili promjeni ona osoba koja je krenula na to putešestvije…korak po korak…i više nisi isti..a i sad dok pišem i ti čitaš ovo Umstvovanje, postao si i postao sam, drugačiji od onog sa početka ovog teksta… neznatno…za mikron al promjenjen…oprosti se sa sobom od prije…više nisi isti…ni ja zajedno s tobom…poslije ovih riječi….svi su naši putevi jednosmjerni…

LIST

Zašto ne volim nedelje

…Otkinut list se nikad ne može vratiti nazad u krošnju…ni zelena boja kišom isprana…Tamo su njegovo mjesto zauzeli neki novi, zeleni izdanci..Ostaje, nadati se kakvom vjetru da te oduva na neko sigurnije, skrovitije mjesto…da struneš u miru….da te ne bi zakačio kakav vihor ili ne daj bože oluja i podigne u neke neslućene visine koje nisi ni očekivao ni zaslužio…Možda ti se pojavi uobrazilja da si vrijedan tih visina ne sluteći koiko si žut, uveo i truo…Gledajući odozgo , dok nezasluženo jedriš nošen tuđom zaslugom i naporom, sve ti na zemlji izgleda sitno i jadno, u tebi se stvara osjećaj veličine i značaja…i ti si sretan opijen snagom vjetra i vidikom koji ti se otvara njegovom zaslugom…dok jednom ne lupiš glavom o staklo zatvorenog prozora bez rama… Kratko šeš zastati a onda se strmoglavo sunovratiti na dno međ trulež kome si i sam pripadao…međ one pezrene kojima se, do juče, rugao lebdeći na vjetrom stvorenim zabludama sopstvene snage i veličine…Nijedan vjetar nije dovijeka duvao…Naiđu vremena kad utihnu, zaćute..kad se svo lišče na istoj hrpi gomila… i ti se izgubiš u toj gomili koja polako i neumitno truli kao i ti s njima..Kraj je neminovan.. i njima i tebi…Uzalud čekaš nove vjetrove…oni će zaduvati za neke novootrgnute listove, do juče zelene izdanke koji su tebe istisnuli….i oni će neko vrijeme , kao i ti , nezasluženo, tuđom mukom i dahom lebdjeti po visinama…dok ti se jednom ne pridruže ako u međuvremenu i sam ne struliš i postaneš prah…Puževi se kreću sporo po zemlji…po lišču..po tebi i a sutra i po meni..ostavljaju srebrnkast trag sluzi za sobom….po tome i znamo da su tuda prošli… A pitam se, koji si ti trag ostavio za sobom… a koji ja?….Prah u vjetru….

DUGE SJENKE

Čekajući da prođe….neugašena želja za neočekivano…isčekivanje naslućenog.. ..gorčina iscijeđene opore kore nara u ustima … i duši…

Čekajući da (me) prođe(te) ..sagledati krajičkom oka koliko su duge sjenke…koliko dugo traje miris ravnodušnosti …

Čekajući da (me) pro(na)đe …vjetar donosi ustreptale rojeve užitka na igliicama izbodenoj koži…

Čekajući da (me) prođe …nagovještaj dolazeće sjenke i naslućeni odgovor

Čekajući da (me) (se) prođe(te) …nasleđena laž kao nepobitna istina..

…Trajemo onoliko koliko traju sjenke koje ostavljamo za nama.

Jutrom su naše duge sjenke, za kojima smo mladalačkim zanosom i ushićenjem jurili, jasnije i oštrije . Kad smo ih u podne dostigili, izbrisane su svjetlošću visoko uzdignutog nebeskog fenjera. Tada smo je , poneseni pobjedničkim zanosom ,u zabludi o veličini uspjeha i vječnog trajanja, pretvorili u i izvor slaovljubive svjetlosti koja se isijava i nepovratno gubi nerazumnim rasipanjem . Kad pristigne nagovještaj večeri, sjenke koje smo tolko jurili i i sustigli i bahato izgazili, postale su sve duže i bleđe. Otupjela svijetlost zalazećeg sunca nema ni snage ni poleta da se dalje bori sa tom nadolazećom tminom koje će uskoro zavladati nebom i plavetnilo pretvoritu u crnilo, u duboki mrak. Izblijedjeli  svjetlosni otkucaji usporavaju i polako se gube. Poneseni  našom zabludom,  nismo primjetili da stvari i događaji nisu onakvi  kakvi su nam na  prvi pogled  izgledali, već onakvi kakvi jesu. Zablude su nas učinle  otupjelim i nismo  primjetili o da sunce ne zalazi na zapad nego se zemlja okrenula ka istoku. Ne sija mjesec  u borbi sa noćnom tamom već je ono samo kameno sunčevo ogledalo…

Prikaz nove knjige

Vladimir Kolarić je napisao knjigu koja se u mnogome
razlikuje od drugih.

Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.