Razmišljam – Kosta Bunuševac

1.

Cveće, kad ga gledan neutešan sam i duboko razočaran, zato što ni mrvu ne znam zašto postoji u toliko različitosti sa glupim latinskim imenima, šta radi, čemu služi, od odgovora ništa, još jedno pitanje na gomili pitanja bez ikakvog odgovora. Ako prestanem da pitam, onda mogu da zaključim, što je još gore od pitanja, eto cveće postoji, što mogu isto i za sebe da kažem, šta da radim u toj tupavoj blokadi u kojoj ništa ne znam, opet ja pitam, pitaj, pitaj, dangubo jedna i onako nemaš druga posla. Jedino mi preostaje da se pravim naivan i uplatim neki turistički aranžman, al ne vredi ne mogu ni naivan da budem. Slično je i sa slikama koje slikam, nešto se pojavi, šta je i čemu služi, ne znam, al ima dejstvo cveta kad je gledam.

2.

Biti pozitivan, od čega, sa čim. Kad sam proverio ceo spoljni svet i video šta radi zaključio sam da sa takvim svetom nemam ništa zajedničkog. Svaki element ovog sveta zrači negativnom energijom, ljudi su stvorili te elemente koristeći negativnu energiju, negativni ljudi su stvorili negativan svet u kome vlada muka i briga koja se detaljno zapisuje u istorijske knjige koje deca moraju da nauče, da budu isti takvi, kao njihovi preci. Kružnica iz koje nema izlaza, ostali školski predmeti služe za daljnju izgradnju već propalog sveta sa premisom dobar ti loš dan, uvek će biti ovako kako jeste, kakva je prošlost, takva će biti i budućnost.

3.

Ne znam šta ću od sebe u ovoj zemlji, još od četres osme. Jedem, spavam i ponekad slikam, za šta, ne znam. Umem da čitam, pišem i govorim ovaj jezik i skoro ništa drugo ne znam, niti mi treba da znam. U ovoj zemlji kao da sam nigde, a u nigdini ništa ne treba, ko neko kontradiktorno blaženstvo, sve što naiđe u dim se pretvori. Dobro je, ima kafe i cigareta, šta više od toga. Svaki dan imaju vesti koje su stalno iste, samo se godišnja doba menjaju, stari kaput zimi, stare majce leti, sve je staro, kako da bude novo, novo je odavno zaboravljeno i mnogo je lakše da bude sve po starom, ko da se bakće sa promenama, da zapalim jednu i pritisnem dugme, objavi.

Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.