Navršilo se godinu i po dana od “Purpurnog feniksa” (tako se zvala predhodna izložba Gospodina Kravceva u Domu vojske). Nisam pisao o pticama, pumama i lavovima koji su preko slika, iz mašte pušteni u prirodu… U prirodu u kojoj obitavaju breze, jer kakva pa to može biti imaginacija rusa poContinue Reading

Ne mogu, a da se ne pitam, gde ja to putujem… U ovom sve starijem vagonu, jos starijem kupeu i sedištu koje sasvim propada i postaje neudobno, a u vozu koji se ne menja i ide sve brže… Čitam knjigu, s’vremena na vreme podignem glavu; napolju je čas mrak, časContinue Reading