Sa četkicom između vode i neba
Iz jednog mesta izrazito simboličnog naziva i veoma bogatog kulturnog nasleđa dolaze nam likovni radovi o kojima svojim čitaocima želimo da skrenemo posebnu pažnju.
Brod, nekada Bosanki Brod, je na desnoj obali Save, u ravnici koju nazivaju Peripanonska nizija. Tu živi i stvara Zoran Radovanović. Ubeđeni smo da je svojim stvaralaštvom poznatiji internet ljubiteljima slikarstva, nego svojim sugrađanima, ali i to se da ispraviti već nakon prve izložbe u svom rodnom gradu, za koju mislimo da se neće dugo čekati.
Akvarel je tehnika koju upražnjava Gospodin Radovanović i to na specifičan, da kažemo samo njemu svojstven način. Predpostavljamo kako se prvo dotakao te slikarske tehnike i da je tu ostao, ne „svezan“, već opčinjen mogućnostima koje je ponudila.
-Akvarel je, za mene, majstorska tehnika u kojoj greške nisu dozvoljene, te me privlači zbog svoje posebnosti – voda je u njoj podjednak umjetnik kao i čovjek. Boje ne mogu biti u potpunosti kontrolisane, svaki potez četkicom otkriva nešto novo, i to je ljepota ove tehnike. Njena transparentost i lakoća se ne mogu postići ni u jednoj tehnici, smatram da je najzahtjevniji oblik slikarstva.
Vi svoju viziju samo naglasite na belini podloge, tako da su vam zgrade, drveće, voda,… skoro providni, ostavljajući posmatraču da u svojoj mašti izoštri konture. U svakom radu se vidi jačina utiska i ideje da neki motiv prenesete na papir. Da li češće radite u prirodi, ili zatvorenom prostoru?
-Odlično rečeno, želim da u svakoj slici posmatrač vidi ono što on želi, da istražuje detalje i pronalazi sebi nešto svojstveno. Priroda je vječita inspiracija… Trudim se da se što češće sklonim od gradskog života, imam divnu vikendicu na selu, tamo se brinem o psima, zečevima i prepelicama, voćnjaku i biljkama, a najdraža prostorija mi je slikarski atelje, čiji se sadržaj, kad god je lijepo vrijeme, seli vani. U Brodu se svake godine održava likovna akvarelistička kolonija, tih pet dana neki akvarelisti rado dođu na moju vikendicu, gdje uživamo slikajući i družeći se u prirodi.
Akvarel zahteva brzo prenošenje ideje na podlogu. Da li imate unapred jasnu viziju šta ćete da stavite na papir, ili vas maštovitost povuče da skrenete sa početne zamisli.
-Spontanost je direktno vezana za moj izražaj u slikanju. Za svaku sliku imam viziju, koja postane definisana tek kad na mokar papir stavim boje. Kasnije vidim da je akvarel, vođen mojim rukama, ljepše pokazao ono što sam htio nego ja sam u glavi.
Kada mi neko naruči neku sliku, npr. želi naslikanu fotografiju, bježim od teškog realizma, nego se trudim da ta slika opet bude pravi predstavnik svoje tehnike – da obrisi nisu jasno definisani i konkretni, no slobodni.
Primećujemo kako na velikom broju vaših radova dve stvari imaju ključno mesto. Voda i nebo. Svakako da je život u ravnici pored Save za Vas veoma inspirativan.
-Život pored Save mi stvara ‘borbu’ između moje dvije ljubavi – slikanja i pecanja. Kad pecam posmatram i njene divne obale, koje jedva čekam da prenesem na papir. Vodu i nebo je teško naslikati, a volim izazove, tako da su te dvije stvari toliko primjetne na mojim slikama.
Očigledno ste učili od mnogih akvarelista kako tehnički da rešite zamišljeno. Za koga možete reći da je na Vas ostavio poseban utisak?
-Kao što sam već spomenuo, naša likovna kolonija mi je pomogla da upoznam dosta akvarelista, čije slike su me prije mnogo godina ostavile bez daha i prenijele ljubav prema ovoj tehnici. Banislav Marković Umbra, pokojni Dragoslav Husar, Srećko Zdravković, Gordana Zaklan su mi postali divni prijatelji i veliki učitelji, uživam gledajući ih kako slikaju, i dalje ne mogu da vjerujem koliko talenta posjeduju. Zidovi u stanu i vikendici su mi puni njihovih slika. Zoran Suvajac Zograf mi je glavni učitelj, mentor, i veliki prijatelj. Nemam dovoljno riječi hvale za njegov rad i hrabrost u slikanju. Kad ovo bude čitao, a znam da hoće – Zoki, hvala ti za svo znanje o akvarelu koje si mi prenio!
Likovni umetnici često posle izvesnog broja godina požele da se oprobaju u drugim tehnikama. Pada li tako nešto Vama na pamet, ili ste sigurni da ćete u narednom periodu ostati verni akvarelu.
-Najlakše pitanje dosad! Smatram da sam amater, slikanjem se bavim za svoju dušu, ali akvarel je ovisnost. Ne zna se šta život nosi, ali čvrsto vjerujem da ću ostati vjeran ovoj tehnici, u kojoj se uvijek može učiti nešto novo, ona je nepredvidiva i moćna!
Ostavili smo Gospodina Radovanovića u beskrajnom prostoru između vode i neba, gde se on veoma dobro snalazi u punoj slobodi stvaralaštva. Sačekajmo prvu izložbu i da sa nje prenesemo utiske.
Svi radovi dimenzija 38 X 28 cm.
Zoran Radovanović, Brod, Republika Srpska
Poslednji tekst našeg saradnika
Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.