Autobigrafija broja 66 – Libero Kokotović

                Autobigrafija broja 66.

66. puta u 365. dana sam okrznuo svoju dušu,

 misleći da je imam pod upitnikom zvona.

66. puta sam lebdio nad oranicama, pustinjama, vrtovima patliđana,

zaleđenim jezerima i dvorištima, gdje se sastaju šverceri i seoske kurve.

66. puta sam iskrivio svoj pogled u zrcalu,

 sluteći obmanu u lomu svjetlosti.

66. puta sam zadivljeno vrisnuo nad lažima,

 koje su osebujnom ljepotom zasjenile sve važne istine.

66. puta se u meni rodila misao pobjegla iz ludnice,

koja svijet bijaše od prapočetka.

66. puta sam tumarao zemunicama tražeći zraku u  slijepom mraku,

 ne bih li krajičkom oka ugledao svoje vlažne tabane.

66. puta sam u moru žeđi upijao slike neba oblaka,

 slaveći svetu utrobu kiše.

66. puta sam naslutio obrise sjena vječnosti iza sunca,

 naivno se pouzdajući u zapaljene pergamente iz aleksandrijske biblioteke.

66. puta sam ispjevao istu pjesmu tužaljku diveći se čudu,

u nizu svojih preživjelih pradedova.

66. puta sam posumnjao u vlastite slojeve postojanosti,

 u svim zamršenim opcijama svog nedogleda.

66. puta sam zagubio svoje prijatelje na raskršćima,

trgovima, zabitim putevima u raskolima razdrobljenog vremena.

66. puta sam proslavio grijehe svog lažljivog oka,

dok je silazila zračnom putanjom u oblake cvijeća.

66. puta sam ubio budalu u sebi,

 a ona je stotinu puta  oživjela sveteći se mom uzaludnom stidu.

Libero Kokotović

Od istog aitora u našem P.U.M. magazinu

• SJAJNA KARMEN, ovako sada i nikada više
• KO SE BOJI VUKA JOŠ?
• RIJEČI
• Ne više !!!!
• Zagrebački Solisti