DVOJE
Otac joj je, kaže mi dok stojimo na seoskom drumu njezin susjed, visoki čovjek u pletenom džemperu, mogao iza onog rata birati gdje da dobije imanje tu oko Karlovca. On, Veco Holjevac i još 22 ilegalaca i partizana pokušali su spasiti kasnijeg narodnog heroja Marijana Čavića iz ruku ustaša u karlovačkoj bolnici. Ima i film o tome, Signali nad gradom. Stari Goldstein napisao scenarij, velim mu. E da, da, istina, kaže on. A bilo je tada iza rata Dušane, uzmi što ti srce poželi, a on izabrao imanje u svom rodnom selu i tu je sagradio kuću. Vidi, ni kat nije dizao. Skromna kakav i on bio. Pratim njegov pogled kojim opisuje kuću 20-ak koraka udaljenu od nas. Tik uz cestu, s drvenim niskim ganjkom ispred ulaznih vrata, s rasklimanim dimnjakom i ispranim crijepom boje starosti. Ispred kuće Anka, u ruci štaka, a uz nogu Sokol. To je moje najmilije, kaže kasnije u kuhinji dok miluje gustu dlaku zlatnog retrivera kojem je dala to ime koje leti.
Anka je Dušanova kći. Anka, kaže taj susjed, krajem mjeseca obično nema što za jest pa joj da mlijeka od krava koje drži. Anka je sama. Anka jedva hoda nakon što je doživjela moždani. Anka je na tabletama. Živci mi odavno stradali, priča bez srama i ustezanja u kuhinji koju su ugrijala drva koja joj cijepa susjed Viktor. On se nećka ući. Da ne smetam, veli kroz osmijeh. Ma jok, zove ga Anka, ajd da popiješ višnjevac. Ulazi i pruža ruku da se predstavi. Iz Bosne sam, od Banja Luke, rat me ovdje doveo i ostavio. Ravno preko puta Anke. A što ćemo, susjedi se moraju pomagati, veli dok si nazdravljamo. Jel’ dobra? Dobra, bome, hvalim je i sipam nam još po jednu. Anka ne pije. Anka puši. Tu i tamo pivu, i to zapiši, nije me sram reći. I još zapiši da mi nije Viktora da ne znam kako bi ovakva nikakva. Viktor pali cigaru. Oči mu se smiju. A što si ako ne pomogneš drugome, nitko i ništa. Anka ustaje da ubaci još jednu cjepanicu. Vodi me u sobu. Na zidu iznad kreveta su svi njezini. Muž, dvojica sinova, četvero unučadi. Anka sjaji. Anki oči igraju dok prelazi preko lica na fotografijama. Anka je sretna. Prije nego ćemo se rastati toči još jednu. Ne znam što ću sutra, al danas mi je lijepo. Stade na prag i mahne kao da tjera od sebe neku nevidljivu silu. Viktor je izašao ranije. Valja nacijepat još drva. Duga je ova zima.
Tekst i fotoggrafije Mario Beganović
Mario Beganović, uređuje, piše snima na HRT-u (Televiziji Zagreb)
Od istog autora u P.U.M. magazinu
Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.