Nekad – Zoran Kurtović

NEKAD

Nekad se Prometej drznuo, ukrao bogovima vatru i darivao je ljudima. Znao je da će kazna biti strašna.
Nekad je Sizif gurao svoju kamenu osudu uporno, iako je znao da taj posao nikada neće biti završen.
Nekad je Ikar poletio prema Suncu koje je sprižilo njegova krila ali ljudski let je počeo i nikada nije stao
Nekad su ljudi bez alata pravili piramide u pustinji koje i danas zbunjuju neimarskim umijećem.
Nekad je Galilej prkosio smrti i inkviziciji, jer nije htio da se odrekne nauke u korist dogme. Ipak se kreće… prkosno je rekao glasnicima smrti.
Nekad je Leonardo naslikao na komadu drveta najintrigantniju sliku na svijetu.
Nekad je Kolumbo krenuo gonjen nadom i avanturom traganja za dalekim granicama i pronašao novi svijet.
Nekad se Nikola Tesla odrekao novca iz ugovora s Vestinghausom, jer je živio za nauku i otkrića, ne za novac.
Nekad su Lola Ribar, Valter, Marija Bursać, Boško Buha… herojski poginuli za čist ideal da je ljudska najsvetija dužnost odogovoriti na zlo koje prijeti njegovoj zemlji i svijetu. Iz narodnog bunta i ponosa za četiri godine izrasla je narodna vojska od milion ljudi koja je slomila fašizam i nacizam. Danas joj sve osporavaju, mijenaju istoriju, falsifikuje činjenice.
Nekad su cetvorica klinaca iz Liverpula vratila ljudima osmijeh na lica, a muzici ono što je počela da gubi – melodiju.
Nekad je Ivo Andrić nepojamno bogatstvo od Nobelove nagrade poklonio do posljednjeg centa plemenitoj misiji obogaćivanja bibliotečke mreže njegove rodne Bosne.
Nekad su Slovenci, Hrvati, Srbi, Muslimani, Crnogorci i Makedonci zdušno, od srca i nepatvorene empatije, stali u odbranu prava Koruških Slovenaca, kako bi mali Valentin Incko mogao da uči u Austriji na svom maternjem jeziku. Danas taj halapljivi srebroljubac godinama nijemo posmatra kako se krše osnovna ljudska prava Roma i Jevreja i neće ništa da učini da provede odluku medjunarodnog suda.
Nekad je Jugoslavija bila svijet, jedan od četiri centra u kojima su se donosile odluke važne za ovu planetu. Nekad su oči probuđenog trećeg svijeta bile okrenute prema njoj. Danas te oči vide posvađana balkanska plemena, zadrta u mrznji, ogrezla u nacionalizmu.
Šta se to desilo u našim glavama da smo danas, ovako ljudski mali, skučeni u glavi, škrti u srcu, siromašni u duši, jadni u samosažaljenju, bijedni u cicijasluku i izostanku osjećaja prema potrebama drugih ljudi .Čije gene smo naslijedili da se mogu ovako s nama igrati, zamajavati, krasti budućnost, tjerati djecu u tuđinu. Hoće li u ovome kukavičkom danas biti bilo šta što će se sutra pamtiti kao NEKAD.

Zoran Kurtović

Ilustracije Mario Beganović

.

Od istog autora u našem P.U.M. Magazinu