PUTNIČKA – Božo Kijac

Mjesec mi plazi jezik iznad Huma,

Jedna me zvijezda gleda blesavo:

Smiješ li, Božo, skrenuti sa uma,

Malo,

Na po jednu, pa onda pravo?

.

Ne bih nikome želio da smetam,

I, ni od kog ne bih da se krijem,

U svome gradu ja sam krišom sretan,

I sam sa sobom putničku pijem…

.

Neka nad Mostarom akšam cvjeta,

U granama vjetra i prstima ljeta,

Neka se vino prospe niz veče,

I, neka treća Neretva poteče!

.

Ne bih opet nikome da smetam,

I ni od kog ne bih da se krijem,

U svome gradu ja sam krišom sretan,

I sam sa sobom putničku pijem…

.

Neka nad Mostarom akšam procvjeta,

U njedrima vjetra i prstima ljeta,

Neka se vino prospe niz veče,

I neka treća Neretva proteče!

.

Božo Kijac, u svom maniru

Od istog autora jedna izuzetna priča