Rijetko je sresti i likovnog umjetnika tako svestranog, a istovremeno dobrog i zapaženog na svim poljima na kojima se oproba i na kojima stvara. Slikarstvo je njena prava ljubav, ali ne odvaja ga od drugih, poezije, književnosti, filma, performansa i u svemu tome podjednako se pronalazi, istražuje, piše, recituje… osjeća život! Osjeća ga svim svojim čulima. Najviše interesovnja pridaje čovjeku pa je i na tom polju otišla dalje od svojih kolega. U želji da što bolje upozna njegovu somatsku bit, studirala je čak i medicinu.
Osobito mjesto u njenom stvaralaštvu zauzimaju portreti, kako oni rađeni u duhu ekspresionizma, živih boja tako isto i onih rađenih u crtežu.
Osnovni pokretač njenih čula , a tim i stvaralaštva, je ljubav prema čovjeku i životu. Svoje ode piše mu i slovom i slikarskim kistom. Jarkim bojam ali i crno- bijelo, šta god da koristi, njene slike su žive. U njima kao da je život na tren zaustavljen da bi nam pružila priliku da osjetimo dah prirode, miris žene, cvijeta, ili misli portretisanog lika, zamišljenog koji samo što ne progovori…. Životan pun emocija osmjeh prisutan je na gotovo svim portretisanim likovima, nekad sarkastičan , skriven, zamišljen, ili ljubazan, simbolično zaokupljena prvenstveno ljudskom figurom i likom, tušem s perom, ili kistom, jarkim bojama i četkom, nije se mnogo mjenjala od svojih početaka do danas, samo je vremenom oslobađala ruku, pa je tako svoje likovne, od manje energičnih, razvila do snažnih gestualnih poteza četkom, dajući radovima lični pečat. Četkom, a često i dlanom, širokim zamasima, energično, likovima ističe ono što je bitno što im daje markantnost, čime iskazuje svoj lični način komunikacije s papirom i likom koji crta.
Među portretisanim likovima, najveći je broj pjesnika i književnika, a to je i shvatljivo jer proističu iz autorkine poetske duše i temperamenta jer rat poezijom za dušu i društvo, najoštrije je oružije…. i kad je u pitanju ljubav, rodoljublje, ili pak socijalna tematika. Crtajući ih ona oživljava njihov lik, misao i ideje. Svojim slikama i portretima, dok slika piše i pjesme pa ih tako i slovom oživljava.
Za svaku svoju sliku, a potom i pijesmu, ona traži tišinu. Ta tišina podloga je i za njeno likovno i poetsko ostvarenje. Vidljiva je i čulna kako u slikama, tako i u njenoj poeziji kojom upotpunjuje svaki svoj naslikani lik. Ta poezija stvarana u trenu često nije dovoljno jasna, ali ionako ne treba da bude, jer bez tog elementa iracionalnog ne bi bilo ni mogućnosti da je doživimo na pravi način, ili pak se prepoznamo u njoj. Tišina se uvijek može doživijeti na razne načine, a Kruljeva svoju tišinu istovremeno pretače i u sliku, misao, a na kraju i riječ. Poezija ionako ne mora uvijek biti jasna. Dovoljno je u njoj otkriti nagovještaje nečeg, iracionalni element koji je ključ za prepoznavanje, kako literarne riječi tako i lika o kome njena pjesma govori.
Mr. Senka Subotić
MILOŠU CRNJANSKOM
I sam si bio pesma
A tvoji prsti stihovi
Dok milovao si daljine i dragu
Čijeg se imena nisi mogao
Setiti nikada više
Kako da ti naslikam oči
A da se ne zaljubim u nečiju mladost
Mutnu i kišnu jesen što cvili
U grudima dečaka koji utiskuje reči
U nove potiljke nepovrata
Samo prkosom posrebrena donja usna
Pevaće o tvom srodstvu sa Mesecom
i noći koja neće proći neopaženo
Dušom tom dodira mahovine
Dušom nad kojom svetlela je bol
Kao Lament nad Beogradom
SERGEJ JESENJIN
Da sam kojim slučajem
Živela u to vreme
I tebe srela mili Serjoža
Ne sumnjam da bih se zaljubila
Da bih te zavolela silno
Tu tvoju oblu dušu
Što cveta i vene istovremeno
Raskošnu i tužnu
Kao baščica pred rodnom kućom
Blisku i tajanstvenu
Kao sazveždja nad igralištem
U avgustu kad su zrikavci najglasniji
Dok srce sluti dolazak jeseni
Jesenjine daragoj moj
Rajna Krulj (Iz ciklusa “I SAM SI PESMA”)
Tekst Mr. Senke Subotić je povodm izložbe Rajne Krulj u Modernoj galeriji “Jovo Ivanović” u Budvi, u čast ” Ljubišinih dana” ( Stefana Mitrova Ljubiše).
Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.