. . .
. . .
Udahni dodir smireno
da dobiješ tijelo ljubavno.
Uzdignuta važnost se tako ispuni.
Preliju se dani, zastaju mali otoci.
Program zamisli sebe
kao ženu nedodirljivu.
Znaj blizina tvoga lica meni je prostranija od Oceana.
. . .
. . .
Na obali se rodiš i zarobiš,
nježno voliš pustoš u njagorčem vinu.
Zora je tu jasna kao poslastica puna sjaja.
Raspjevane platane i nagost vrela i naglost mladih tijela.
lepršavih su hoda.
Bog to stvori u brlogu grada,
budno pored tajni.
Kleče riječi poput pljena kao
sazrela ljepota.
Nebu nevinost je zamučena i
čistoća skršena pored toga cvijeta.
. . .
. . .
Hej, hoćeš li pobjeći, da ti vjerujem (?).
Pored mene prolaziš mirna,
u podne na trgu djevojčica
u nekom zagrebačkom danu.
Obnavljam ptice, slova, uzdahe i rasipam porijeklo vremena.
Sve će se utočiti u prazninu.
Ti stojiš na trgu opušaka i čekaš.
Kiša sipi poput oslonca.
. . .
Albin Horvatiček (1947) Književnik, pesnik, prozaik, dramski pisac. Rođen u Zagrebu, gde je studirao ekonomiju i slikarstvo. Pripadao je krugu tvz. OFF pesništva i jedan je od pokretača i urednika književnog Off časopisa. Uskoro mu izlazi nova knjiga poetskih dela pod nazivom “Grlica”.
. . .
Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.