Bijes (Esej) – Zoran Kurtović

BIJES

Bijes je ljudska nagazna mina razarajućeg dejstva.

Počne gromovitom udarom u glavi, nastavi se munjama koje kao erupcija provale iz čovjeka.

Kada obuzme bijes ne bira sredstva, koristi sve što je čovjeku na raspolaganju. Bijes donosi uvrede, povrede, razbijane glave, slomljene kosti. Odnese iluzije i nade, sruši sve na najniži nivo ljudskog ponašanja,usisa u baruštinu društvene patologije koja bijesnog čovjeka posvađa sa ljudima, običajima,navikama i standradima.

Bijes je izraz pomračenja u duši, nezadovoljstva u glavi.

Bijes ne bira. Kada bijes progovori otvori usta, zatvori razum. Bijes izobliči čovjeka,povampiri ga,okuje. Bijes nema granice,udara na sve strane, probudi najniže instikte,uskovitla demone i utvare. Bijes je poplava ljudskog zla.

Nanese štetu, najčešće onome ko ne zna da ga obuzda. Ljudi prepoznaju bijesnog čovjeka,klone ga se,zaziru od njega,napuštaju, ostane usamljeno ostrvo.

Bijes je čekić koji u svemu oko sebe vidi jedino ekser koji treba što snažnije prikucati. Bijes nije svjestan svoje snage i razornosti,ne vidi lom koji pravi, bol koji nanosi,ne haje za patnju koji donosi.

Bijes je ljutnja izbačena iz normalnog kolisijeka, voz bez kontrole koji veliiom brzinom juri u propast. Bijes je predvorje u kući nasilja.

Bijes ima srodnjika zvanog obijest s kojim ga ljudi često bez jasnog razloga poistovjete. Bijes je nagon , gotovo nesvjesna ljuska reakcija,obijest je ozbiljan poremećaj društvene svijesti i civilizacijskih pravila,

Obijest je namjerna bahatost, narcisoidno pokazivanje snage i moći, paunovsko razmetanje novcem i bogatstvom. Izvire iz malograđanske potrebe da svim ljudima pokažu i dokažu da mogu sve šta im se prohtije, da za njih ne važe pravila kao za druge ljude, da su nedodirljivi.

Bijesnim i obijesnih ljudi je uvijek bilo. Teško ih je kontrolisati ali društvo nađe način da ih obuzda, svede na prihvatljivu mjeru.

Danas živimo u vremenu kada je obijest ohrabrena.Izrasla iz zatrovanih plodova pljačkaške privitizacije, zloupotrebom i monopolom,polako postaje obrazac ponašanja koji se u državama u kojima živimo ne sankcioniše. Obijest ne poznaje sramotu i pristojnost,obijest je ratnik bez kontrole.

Obijest nema kome da položi račune. Obijest prezire i ne obazire se na ionako tanušno i nejako javno mnijenje, ne plaši se zakona,policije ili suda. Obijest ima bogatstva bez pokrića i lice bez obraza. Obijest je javna manifestacija vladavine novca koji otvara sva vrata,kupuje sve što mu treba da može i nadalje da egzircira na poligonu nadmenosti. Obijest su dvorci iz bajki javnih službenika, obijest je kada vladinin činovnicii nose satove vrijednije od dvosobnog stana,obijest je kada djeca moćnih s punoljestvom dobijaju skupocijene automobile koje voze ulicama kao da su na pisti u Monci, obijest je bezočno drsko izrugivanje.

Obijest je zatvoren krug.

Obijest je kazna koja je sustigla iz kletve na koju je Andrić mislilo kao vrijeme u kojem se fukara obogati i počne da se razmeće.

Zoran Kurtović

Naslovna fotografija

Feđa Ivica & Vladimir Čeh

Od istog autora u P.U.M. magazinu

Jeste li pročitali?

Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.